Freeroaming | 2020

Preselivši se u Split bila sam zatečena brojem slobodnoživućih mačaka koje sam susretala na ulicama. Neke su bile bolesni, neki stare, neke su preživjele, a neke umrle, neke nahranjene, neke mažene. Zapitala sam se koliko ih mogu udomiti a da se partner ne odseli.

Freeroaming radovi prikazani na izložbi Ured za slobodnoživuće mačke nastali su tijekom jednogodišnjeg umjetničkog istraživanja na odjelu Master Performing Public Space na Fontys School of Fine and Performing Arts u Tilburgu, u Nizozemskoj, pod nazivom Nonhuman animal agency: human and free roaming cats coexistence in Spinut neighbourhood in Split through an interdisciplinary artistic practice. Istraživanje je nastavak mog dugogodišnjeg zanimanja i umjetničke prakse usmjerenih na odnos neljudi i ljudi, u kojima propitkujem kroz razne umjetničke medije i discipline, koncepte kao što su: empatija, afekt, povjerenje, suživot, Drugi, drugost, antropocen i simbiocen. U suradnji s lokalnim stanovnicima, kolegama, profesorima, slučajnim prolaznicima te mačkama, razvio se bogati opus materijala utjelovljen u medijima videa, manifesta te zbirke razgovora.

Ovo istraživanje kritički propitkuje koncepte javnog prostora i njegove suvremene devijacije uslijed neoliberalne manipulacije, a kroz dostupnost prava sudjelovanja neljudskim sudionicama/ima u tom prostoru. Ciljana skupina jest zajednica slobodnoživućih mačaka koje žive na području Spinuta u Splitu i koje su za svoj životni prostor odabrale upravo to područje, taj prostor kraj kontejnera, kraj staze, u grmlju, taj dio grada. Na taj način one djeluju i iskazuju svoju agenciju.

Moja motivacija za istraživanje bila je pomoći tim mačkama međutim pomoć dolazi na razne načine. Stoga nije bilo moguće udomiti sve mačke niti su one to željele! Ipak kroz metodu afekta i osvještavanja vlastitih emocija prema onim neljudima za koje brinemo, važno je potaknuti emocije za one koji su na ulici, za koje mislimo da su manje važne/i. Kao što filozofkinja i autorica Donna Haraway piše, živimo with the world; te Druge/i su naše/i poznanice/i, prijateljice/i, obitelj, žive s nama, postoje. Zar to nije dovoljno?

Share This